Unutar ogromnog Rimskog Carstva, Bela krajina bila je malena pokrajina negdje na ili duž granice provincija Panonije i Dalmacije. Predstavljala je ruralno područje, gdje su veliku većinu stanovništva činili stariji ljudi koji su postupno prihvaćali rimsku kulturu. Započela je romanizacija koja je stanovništvo Bele krajine još više približila kulturi Carstva. Važnija starija naselja, poput Črnomelja, Šlemina i Kučara, Rimljani su preuredili i iznova organizirali, a manja naselja i sela počela su živjeti kao dio ogromnog rimskog ladanja. Bela krajina na jugu i istoku omeđena je rijekom Kupom, u antičko doba važnom rijekom kojom se odvijao promet i transport raznih roba iz cijelog Rimskog Carstva. Trgovina i promet po rijeci Kupi doveli su početkom 4. stoljeća kršćanstvo u Belu krajinu.
