Krasinec je naselje nedaleko rijeke Kupe, između Podzemlja i Griblja. Nalazi se na starom kulturnom tlu, u sjeni Kučara, udaljenog svega dva i pol kilometra, gdje je već u prapovijesti bilo važno naselje koje je kontroliralo područje obližnjih poljoprivrednih površina i promet uz rijeku Kupu.

Klasična antika

Najranije naseljenje na užem području današnjeg sela Krasinec zapažamo u rimsko doba (između 1. i 6. stoljeća). Antičko groblje, manje od pola kilometra jugoistočno od današnjeg sela, na ledini zvanoj Na vrhu, gdje su otkriveni antički ravni paljevinski grobovi s dodacima, govori o stanovništvu iz rimskog doba. Mora da su tamošnji drevni stanovnici vjerovali u prijelaz na drugi svijet kroz vatru i stoga su kremirali svoje pokojnike. Pepeo pokojnika, zajedno s manjim i većim glinenim posudama i pokojnikovim nakitom, pokapan je u ravno groblje, a grob je pokriven kamenom pločom. Antičko selo kod Krasinca po svoj prilici bilo je manje i usko povezano s obližnjim selima na Borštu i Cerkvišču, kao i s većim selom na Otoku, gdje su otkriveni ostaci zidanih zgrada. U kasnoantičkom razdoblju ova su sela morala biti usko povezana s dobro utvrđenim naseljem u Kučaru, koje je napušteno početkom 6. stoljeća.

Novi vijek

Nastanak sela datira u nešto kasnije razdoblje naseljavanja ruralnog područja Bele krajine, tj. u 15. ili 16. stoljeće. U sjevernom dijelu sela nalazio se mlin koji je pokretala rijeka Kupa, a na južnom dijelu crkva Sv. Antona s grobljem. Mlin u Krasincu (1674.) pripadao je dvorcu i vlastelinstvu Vinica, a najvjerojatnije je istom gospodaru pripadalo i preostalo selo. Mlin s četiri kotača bio je jedan od srednje velikih mlinova Bele krajine, najveći su imali po šest kotača.

Tijekom 19. stoljeća selo je brzo raslo i 1880. godine imalo je 48 kuća s 323 stanovnika. Trideset godina kasnije Krasinec je imao 54 kuće, ali samo 279 stanovnika. Pad broja stanovnika u posljednjim desetljećima 19. stoljeća moramo povezati s iseljavanjem u Ameriku i druge dijelove svijeta, što je bilo karakteristično za tadašnju Belu krajinu. Do početka 20. stoljeća Krasinec se razvijao kao zbijeno selo čije je stanovništvo bilo ruralno, bavilo se poljoprivredom, posebice uzgojem povrća, vinogradarstvom i stočarstvom.

Mještani su imali vinograde na nešto udaljenijem brdu Plešivica iznad Adlešiča. Za gospodarstvo sela posebno je bila važna prodaja raznog povrća, posebice luka i ljekovite biljke mirisne metvice (Mentha pulegium), kao i prodaja peradi i jaja. Trgovali su na sajmovima u Metliki i Črnomelju, a robu su dopremali i malo dalje, u Kočevje ili u Karlovac i Ogulin u Hrvatskoj.